Javite mi kad demokratija odluči da budemo srećni

Sve češća pojava da se ljudi koji su protiv članstva u EU i nekih kvazivrednosti koje ona promoviše automatski proglase za fašiste, postaje prilično tragikomična, a pomalo i iritantna. Ako obratite pažnju, ove optužbe obično imaju nekoliko zajedničkih osobina.

Kao prvo, oni koji su protiv EU obično su ,,masni, prljavi i zli ljudi koji idu okolo i šire mržnju’’.

Kao drugo, oni su ’’neobrazovani, nepismeni, nenačitani, i obavezno su ksenofobi i naravno homofobi’’.

Kao treće, i meni najstrašnije, oni su obavezno fašisti.

’’Meni nije jasno kako zemlja koja se borila protiv fašizma danas može da gaji fašizam’’, misao je koju sam danas pročitao na internetu, a odnosi se na neke ljude koji su se pobunili protiv nekih kvazivrednosti Novog sveta.

Ja zaista mislim – da bi se bilo protiv GMO i EU, mora se prvenstveno misliti glavom. Svojom. Ne tuđom.

Ne želim da se bavim time. Izlišno je. Kako slepcu opisati boje?

Želim samo da ukažem na užasnu zamenu teza.

Želim da se bavim tom imitacijom antifašista.

Da…

Jer, jednako kao što je neko danas postavio to pitanje koje sam pomenuo, i ja mogu da pitam sledeće: kako neko ko sebe smatra antifašistom može da podržava uspostavljanje eurodržave koja neodoljivo liči na Četvrti rajh i da se ponaša kao Nedić u svoje vreme…?

I Nedić je samo ,,prihvatio realnost’’. I tadašnji realisti su oberučke prihvatili pravila Rajha, jer ,,nije moglo drugačije’’…

Šta je sada drugačije…? Ništa, samo se Rajh zove drugačije…
Ok, nisu više logori, sada su banke, finije sve to izgleda, mada je kraj isti. Nekada su spaljivali ljude, danas se sami spaljuju kada nemaju odakle da vrate kredit…

I to je u redu, prihvatili su/ste, jer su/ste morali, ok…

Ali, drugari, nemojte onda sebi pripisivati osobine antifašista…

Ružno je, da, ali ne samo to, povrh toga je i besmisleno… Toliko besmisleno kao kada bismo Nedića ili Pavelića prikazali kao borce protiv Rajha. Ruku na srce, oni to nisu bili, zar ne…? Ili smo i to parče istorije prekrojili…?

Vi biste tako silno da budete partizani, ali vi to nikako ne možete biti, jer su se čak i oni borili protiv okupatora.  Doduše, tek onda kada im je Staljin rekao da je vreme za to, ali opet… Čak su i oni kasnije streljali ove koji su tokom okupacije išli na izložbe koje su im upriličavali okupatori. To se tada zvalo kolaboracija, nikako tolerancija. Ili mislite da bi Tihi i Prle u predahu borbe protiv okupacionih vlasti, iz pijeteta prema ’’žrtvama koje ne poznaju nacionalnost’’, skoknuli na otvaranje neke izložbe fotografija o stradanju nekih nevinih Nemaca koje je neko negde ubio na pravdi Boga…? (A i toga je svakako bilo, rat je rat, zar ne)

Pod ono ’’prvo’’ nisam siguran da sam ovde ikakvu mržnju širio, a to smatram za jedinu relevantnu optužbu.

Pod ono drugo, kažu ljudi, ko ne voli sebe, taj ne voli ni ceo svet, tako da svim kvaziantifašistima koji me mrze šaljem najtoplije pozdrave. Drago mi je zbog toga, jer ja volim sve svoje drugare druge vere, nacije, pa čak i ubedjenja… J

Pod ono treće, odgovoriću ovako. Pre neki dan, neki moji drugari ’’antifašisti’’ bili su jako srećni što su neki studenti sa Filozofskog fakulteta izbacili neke ljude koji misle drugačije nego oni. Demokratija je proterala drugačije mišljenje.

Lepo.

Javite mi kad demokratija odluči da svi budemo srećni… Da počnem da se smejem…

32 mišljenja na “Javite mi kad demokratija odluči da budemo srećni”

  1. Reagovaću samo na poslednje, jer sam prisustvovao brojnim tribinama onih koji ne pripadaju strani koja je izbacivana.

    Prisustvovao sam brojnim tribinama koje su prekidale i ometale „patriotski orijentisane“ grupe i organizacije (pod znacima navoda su jer sam i ja patriota, jer volim svoju zemlju, a ne mislim kao oni(. Moj grad (Čačak) je prokazan kao primitivan i netolerantan i do danas se od toga nije oprao. Od brojnih prekinutih skupova koje su prekidali ti koji su sada prekinuti, nažalost nisam uspeo da nađem na netu ništa osim donjeg linka (samo privatno odgovaram detaljno, ovako javno ne). Elem, da su u pitanju dve strane iste medalje, govori link o najavi „cepanja novina“ koje pišu onako kak se nekome ne sviđa. Kao: nije paljenje, nego cepanje (neka razlika možda?)… Bilo je to pre deset godina. Evo linka:

    http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2002&mm=07&dd=17&nav_category=16&nav_id=60551

    Ovo naravno ne znači da podržavam GMO (nisam bez mozga), ovo ne znači da sam fašista (naprotiv, ja sam imao problema što nisam pravio razliku između „naše“ i „neprijateljske“ nacije), samo hoću da kažem da neki ljudi javnost nisu zanimali.

    1. Šta znam, kada nekome ne dozvoliš ni minimum predstavljanja svojih stavova u javnosti, šta misliš, kako bi reagovao…? To samo razmišljam pred spavanje, ne opravdavam…

      1. Ako nisam bio jasan, dodaću: ovo je samo druga strana iste medalje, jer ti momci koji su prekidali tribine o kojima govorim nisu ništa ni bolji ni gori nego ovi danas, i hteo sam da kažem da istorija pamti i njih kao što ćže zapamtiti i ove danas.

      1. Kad pomeneš fašizam, šta si drugo pomenuo nego „našu“ i „ne-našu“ naciju, tj one koji „treba“ i one koji „ne treba“ da žive?

      2. Ne pominjem ja fašizam, već oni koji apriori sve koji drugačije misle nazivaju fašistima, a sebe nazivaju antifašistima. Eto, ja smatram da sam antifašista baš zato što sam protiv četvrtog rajha i pitam se po čemu su oni antifašisti…? Dakle, ne govorim ja ovde o fašizmu, već o antifašizmu.

      3. Znaš šta mi je ovde komično? Ja sam umereni euroskptik (dakle, euroskeptik sa razlogom), a ispada… 🙂

        Čim se pomene fašizam, pali mi se lampica, jer su mene zvali tako. E sad ko me zvao: pa oni koji smatraju da u paketu sa EU dolaze dželati Srba (da budem najkraći, najdirektniji i možda najprizemniji). I sad: ti koji su protiv EU su meni rekli da sam fašista, da se zalažem za tzv četvrti rajh.

        Da zaključim, što je bila i poenta uopšte mog reagovanja: etiketiranja fašizmom imaš na obe strane; netolerantne… ljude (biću fin) imaš na obe strane. Nisam mogao da se ne setim da sam i sam bio proglašen fašistom jer nisam hteo da prohvatim da mora da se zna „ko je gazda u ovoj zemlji“ (ovo je najjači eufemizam koji sam mogao da upotrebim).

        I da, fašizam pominju obe strane jedni drugima prebacuju, a meni je muka.

    1. Ako ti budem dao imena tih grupa koje su tada radile ovo o čemu pišem, biće ti jasno zašto pominjem „patriotski orijentisane grupe“. I zašto ih stavljam pod navodnike.

      1. I dalje ne razumem, sve i da navedeš te grupe, ja se nisam ovde bavio njima, nego sobom kao antifašistom, i onima koji sebe neosnovano nazivaju antifašistima… Koje to veze ima sa grupama koje ti pominješ? Mislim da uporno ili ne razumeš kontekst mog teksta (čemu se nadam) ili da ga izvrneš (što ne bi bilo u redu).

      2. Nisam ni ja hteo da se bavim svim što sam napisao, jedino činjenicom da se istorija ponavlja, ali samo sa druge strane i da su i jedni i drugi ekstremisti pokazali da su dve strane jedne iste medalje koja ne treba nikome da bude ponos.

    1. I ja isto pričam o antifašizmu, jer su oni koji su bili ugroženi pre desetak godina o kojima ja pišem nazivani imenima u pogrdnom obliku: (jevrejčine, ustaše…), kad je policija morala da ih brani samo zato što su mislili ili probali da misle onako kako većina ne misli i da to javno kažu. E a ako hoćeš da izraziš neslaganje sa nekim, kad je to neslaganje veliko toliko da hoćeš da vređapš i kad je to vređanje izraženo u obliku svrstavanja nekoga u nacionalnu manjinu, šta je to nego… hajde da budem blag, kao što sam i do sada bio: netrpeljivost prema pripadnicima druge nacije ili vere.

      Dakle: ovo je ista strana medalje.

      1. Naravno, slažem se sa tobom. To zaista jeste tako kao što kažeš. Ali, i dalje ne razumem zašto tu priču stavljaš u ovaj kontekst…? Koje veze moj tekst ima sa onima koji skandiraju pogrdna imena bilo kome? Baš me zanima šta te je navelo da moj tekst povežeš sa tim? Da li ja negde branim nekoga ko skandira pogrdna imena…? Da li se bavim tim grupama o kojima ti govoriš? Uopšte ne. Bavim se svojim ugroženim pravom da budem protiv EU kvazivrednosti… Te o kojima ti govoriš sasvim je lako etiketirati, ali ne znam zašto moj tekst dovodiš u vezu sa tim…? I zašto te kvazivrednosti odmah povezuješ sa gejevima? Mene više brinu kvazivrednosti povezane sa školstvom koje je uništeno, satrto u potpunosti, koje danas više ne proizvodi mislećeg čoveka, već diplome bez smisla. Na primer. Da ne idem dalje. Da ne zalazimo u zdravstvo, sudstvo, zakone i sve ostalo što su dokačile ove proevropske reforme i “presudile“ svemu… Da ne zalazimo u seljake čija će roba od nove godine biti potpuno nekonkurentna robi koja dolazi iz EU… Ali, ne iz cele EU, već samo odabranih članica. Jer je poljoprivreda u Bugarskoj na primer, već uništena. Na isti način kao što će biti i naša. U toj “ravnopravnoj“ utakmici, nemački seljak u startu ima daleko veće subvencije i može ponuditi daleko nižu cenu od našeg. Tako dolazimo u situaciju da će megamarket u sred Leskovca na primer, prodavati papriku iz Holandije. Zaista ne razumem zašto mene i moj tekst povezuješ sa pogrdnim skandiranjem… Ne misliš valjda da se čitavo promišljanje o EU svodi na prava gej populacije?

      2. Odgovaram, kao što i vidiš zbrda-zdola što se redosleda tvojih komentara tiče. Volim što sam ovaj ostavio posle svih.

        – Nemaš ti veze sa njima, nisam ja prozivao tebe sa njima, nego sam samo hteo da kažem da ovo što sad imamo (sprečavanje održavanja…) već smo imali pre desetak godina, ali sa druge strane. Kad kažem da je to druga strana, oni su vezivali uz taj „novi zverski poredak“ (kovanica pokojne Milje Vujanović-Regulus) sve ono što nije kako oni misle, a kako su mislili, ja nisam mogao da im budem istomišljenik , i to ne zbog EU, već zbog netolerancije (moja desna ruka je srpska, leva hrvatska, nisam kršten i nisam dozvoljavao da se neromska deca gade stolica na kojima su sedela romska deca).

        – Kaži ti meni gde sam pomenuo gejeve?! Ni na pamet mi nisu pali. Ja sam reagovao na pomen reči fašizam. Pa dobro zar opet?!

        – Hvala ti što si pomenuo školstvo, i ako možda nekad budeš pomislio da je ovo što mi sad radimo obično spamovanje, pitanje o šklolstvu je vredno svega. Dakle: imam prijateljicu koja se jako predano posvetila školovanju iz oblasti (ako se ne varam) mikrobiologije. Studirala je ovde, pa u Nemačkoj, pa u Americi, i sad mislim da je ponovo ovde, ali nisam siguran. Kaže ona da bolonjski sistem studiranja pravi od dece (da e tako izrazim) diplomirane čekiće, dakle inženjerska oruđa zarad pre nego inženjere koji će da umeju da promisle problem. I ja joj verujem. I ja koji sam studirao u ovoj zemlji znam: praksa poznaje samo ono sa čim se srela, teorija ume da misli i o onome što s enije desilo, a što može da se desi. Dakle, taj pre-bolonjski sistem niej bio loš.

        U zdravstvo se ne razumem, a što se poljoprivrede tiče, mi sa EU već sprovodimo jednostranu liberalizqaciju (mi smo njima ukinuli carine još odanvo, tako da to za nekonkurentnost već traje kao da smo članica).

  2. „ДЕМОКРАТИЈА КАО ДА НЕ ПРЕДВИЂА, ДА СЕ ВОЉА НАРОДА МОЖЕ УПРАВИТИ НА ЗЛО, ДА ВЕЋИНА МОЖЕ СТАЈАТИ ЗА НЕПРАВДУ И ЛАЖ, А ИСТИНА И ПРАВДА МОЖЕ ОСТАТИ БЛАГО НЕЗНАТНЕ МАЊИНЕ. У ДЕМОКРАТИЈИ НЕМА НИКАКВИХ ГАРАНЦИЈА, ДА ЋЕ ВОЉА НАРОДА БИТИ УПРАВЉЕНА НА ДОБРО, ДА ЋЕ ВОЉА НАРОДА ПОЖЕЛЕТИ СЛОБОДУ, А НЕЋЕ ПОЖЕЛЕТИ ДА УНИШТИ СВАКУ СЛОБОДУ БЕЗ ОСТАТКА“

    Николај Берђајев

  3. Oblogovani je u pravu, i Negoslava, i Peti element (i Berđajev) i Sizif isto 🙂 U njegovom slučaju se baš vidi latinska izreka: „Nomen est omen“ – on taman „podigne“ neki argument u diskusiji, pa ga onda „ispusti“, pa se vrati i počne ponovo da ga gura uzbrdo 🙂

    „Prava“ demokratija je moguća kad bi svi mislili svojom glavom, ali stvarno, ne u smislu da svako vuče na svoju stranu, ili tera kontru drugome ili traži korist za sebe… A da bi ljudi naučili da misle potrebni su učitelji. Mi ovde koji (pomalo) mislimo, možemo (pomalo) i da razumemo jedni druge. Možemo (pomalo) da podučavamo jedni druge, da se podupiremo… Problem je u tome što mi, u ovom ćošku virtuelnog sveta, predstavljamo samo malu svetlu tačku i ništa više. Da bi sve o čemu pišemo i mislimo dalo neke rezultate, treba naći načina da ta tačkica počne jače da sija. Ovako, u malom društvu u kome su mnogi „Bezimeni“ 🙂 možemo i u zamku ponavljanja da upadnemo. Lepo smo nešto napisali – OK, „komšijama“ se dopalo – OK i…? Neophodno nam je da to zajednički poguramo (kao što je Ivu inspirisalo, sad ću da skoknem do nje da vidim šta je napisala :)), ali da ne ispuštamo…

    1. Hvala na komentaru NI… Ne znam šta mi tu možemo baš, ali u pravu si. Jer ovo što sam ja upravo rekao (ne znam šta mi tu možemo) upravo je opravdanje za nečinjenje. Dakle, valjda možemo nešto, makar na nekom mikroplanu…

      1. Evo mene opet kod tebe, posle kraće radne posete (=poseta sa komentarom) kod Ive 🙂

        Šta možemo? I sve i ništa, zavisi kako se gleda.

        Napisao si knjigu – super! Napravi neki književni klub, podstiči ljude da pišu razmišljajući, analizirajte dela, podučavajte – ne košta ništa, ispuniće vas zadovoljstvom, „proizvodićete“ lepe stvari… Eto, možeš to 🙂

      2. Sasvim si u pravu… Htedoh samo da ilustrujem da “vađenje“ na to da se ne može učiniti ništa krupno samo besmisleno opravdanje koje nije tačno.

  4. Misliti, glava, demokratija – a gde to ima da se kupi, po kojoj ceni, na koliko dugo i kako se to ono piše? Nažalost, takvo vreme došlo.
    Moram da se nasmejem, iako nije smešno i stanem pored Sizifa (ne Ovog, već Onog – malo starijeg) na dnu brda. 🙂
    Lakše ćemo peške do Meseca nego što će tačkica jače zasijati, ali dok god gori ima nade. Ne dajmo se etiketama, (p)ostanimo svoji. 🙂

  5. LJudi, pa vi ste ovde pokazali šta je demokratija, vladavina naroda, pravo na svoj stav.
    Najgore je kad nemaš stav. Mislim da nam je EU nužno zlo, niko ne može biti pusto ostrvo. Ako se ne raspadne pre.

Postavi komentar